Prema statistici Narodne banke Srbije, kod nas je izdato oko šest miliona platnih kartica. One su upotrebljive kao direktno sredstvo za plaćanje u oko 60.000 prodavnica, a keš se njima može podići na 25.000 bankomata. Ovi podaci stavljaju nas na poziciju vodećih zemalja u regionu kada je kartičarstvo u pitanju. Ali koliko smo zaista finansijski pismeni, posebno kada su u pitanju nova tehnološka sredstva u oblasti finansija?
Činjenica je da je Srbija (Jugoslavija) jedna od pionira kada su platne kartice u pitanju. Opet, i dalje se viđaju (doduše sve manji i sve ređe) redovi ispred bankomata, posebno kada "legne" plata. Sećam se i podužih ovakvih redova od pre par godina. Nekoliko kolega bi se udružilo, imenovalo "blagajnika" i poslali ga na prvi bankomat sa gomilom kartica i spiskom šifara, da podigne platu. Ljudi su gledali na kartice kao na sredstvo da se podigne keš, i praktično samo dodatnu komplikaciju.
Ruku na srce, broj prodavnica sa pos terminalima bio je mali. Danas je zakonska obaveza prodavca da poseduje pos terminal, iako je još uvek mnogi nisu ispunili. Nekako po inerciji, ljudi podižu keš sa bankomata i kada za to nema potrebe. Neki stručnjaci za lične finansije savetuju da se koristi keš zbog bolje kontrole. Najblaže rečeno, to je besmisleno. Kontrola troškova korišćenjem kartica zapravo je najveća prednost kartica u odnosu na keš. Svaka vaša transakcija se automatski beleži na vašem izvodu. Međutim, tu i jeste naš problem - nismo dovoljno edukovani da iskoristimo ovu prednost. E-banking je logična nadogradnja za lakši pristup i manipulaciju finansijama, šalter banke na internetu i na vašem računaru. Sve prednosti upotrebe kartica tu dolaze do izražaja, a mi smo, nažalost, tu negde stali.
Mislim da je e-banking najznačanije tehnološko sredstvo u oblasti ličnih finansija. Siguran sam da će banke budućnosti biti zapravo web servisi. Međutim, domaći korisnik bankarskih usluga se vodi formulom novac + internet = prevara. Prevara ima svuda, pa i na internetu. Ali rešenje nikako nije ignorisanje novih tehnologija. U redu, ako neko ne želi da zna kako troši, gde može da uštedi, voli da posećuje šaltere da bi izvršio finansijsku transakciju - to je lična odluka, za meni je to samo uživanje u neznanju i gubljenje vremena.
Da ne bude zabune, ovde se radi o platnim karticama uopšte, kao sredstvu plaćanja. Podela na kreditne i debitne kartice, prednostima i manama ove dve kategorije biće tema nekog drugog teksta.